Učenici 5. a i 5. b razreda u lovu na jesenske šešire i još ponešto…

PRIČA JESENSKOG ŠEŠIRA

Trema nas je pojela. Ali nakon nekoliko pojedenih učenika
dovoljno se najela pa zaspala do kraja sata.

Ovog lijepog jesenskog sunčanog jutra, gotovo u cik zore, budnica jesenskih šešira odzvanjala je i inače bučnom i razigranom ruščičkom školom. Kukuruzovina, žirovi, šipak, kestenje, listopadno lišće,orasi, lješnjaci, bundevice manje, bundevice veće, čak i svjetlosni efekti našli su mjesto na glavama učenika petih razreda. Osim vješto ukrašenih šešira tu lijepu priču zaokružila je ni manje ni više nego dramska igra u Priči jesenskog šešira ispričana očima Šeširka, Šeširke, Šljemširka, Šeširićka i Šeširićke i
ostalih junaka šumskoga druma. Gdje su bili, odakle su došli, kako su se baš tu našli, što su radili i kamo će dalje rečeno je na daskama koje život znače – za ovu priliku – restoranu na kraju svemira/učionici na južnoj strani zgrade. Učenici kažu: „Trema nas je pojela dok smo pričali svoju priču, ali nakon nekog vremena najela se i odmah zaspala, tako da nije trebala više nikoga i ništa dalje jesti.“

Fotografije nastale tijekom predblagdanskog jutra pogledajte u fotogaleriji, a za priču zamolite kazivače da vam je ispričaju. Ako ih vjetar, poput njihovih jesenskih šešira, već nije negdje dalje otpuhao.